Klimatske promjene moramo promatrati kroz fokus agronomije

Drugi sektori često dominiraju raspravama o klimi i klimatskim promjenama, međutim klimatski-pametna (climate-smart) poljoprivreda nudi moćna rješenja – ističe Frank Rijsberman.

Pregovarači koji će u prosincu sudjelovati na Pariškim klimatskim pregovorima (COP 21) će se usredotočiti na pronalaženje uistinu univerzalnog i pravno obvezujućeg dogovora kojim bi svijet poveli u smjeru društva koje smanjuje udio ugljika i stakleničkih plinova. Ovi se pregovori u medijima često spominju i kao posljednja šansa čovječanstva za izbjegavanjem zaista katastrofalnih učinaka na naš planet poput poplava na Filipinima ili suše u Tajlandu.

Istovremeno znanstvena zajednica se usredotočila na iznalaženje praktičnih rješenja za složene klimatske izazove. Ovoga se tjedna u Francuskoj, u organizaciji UNESCO-a održava klimatska konferencija na kojoj će se raspravljati o rješenjima utemeljenima na dokazima.

Agronomi se u posljednje vrijeme intenzivnije i kvalitetnije organiziraju i sudjeluju na ovakvim klimatskim sastancima – pojavljujući se u ulogama u kojima energetski sektor i sektor prijevoza već duži niz godina dominiraju.

A razloga za njihovim sudjelovanjem je mnogo – sustavi vezani uz proizvodnju hrane su poznati po tome što su posebno osjetljivi na klimatske promjene. Navodi se tako, primjerice, kako bi, nastave li se postojeći trendovi, urodi kukuruza mogli smanjiti i za golemih 40% prije kraja ovog stoljeća. Malo je manje isticana činjenica kako je i sama poljoprivreda jedan od glavnih uzročnika klimatskih promjena. Vjeruje se kako proizvodnja hrane, njezinu preradu i transport sudjeluju s barem 25% ukupnih, ljudima uzrokovanih emisija stakleničkih plinova. Teško je, stoga, zamisliti bilo kakav uspješan klimatski sporazum bez uključivanja agronoma i poljoprivrednika u njega.

Agronomi će na ovotjednom sastanku postaviti temelje za klimatski pametniju (climate smart) poljoprivredu i za šire i jasnije prepoznavanje tla kao spremnika ugljika sa značajnim utjecajem na klimatski sustav.

Klimatske promjene i klimatski pametna poljoprivreda

U praksi postoji već nemalen broj slučajeva u kojima je poljoprivreda postala pametna i pomogla klimi. Primjerice u Ugandi u kojoj su dugotrajna suša i divlji pljuskovi ugrozili prinose kave – najvažnijeg usjeva u zemlji. Analize pokazuju kako je moguća godišnja šteta veća od 100 milijuna američkih dolara – iznos koji ne samo da ugrožava državni proračun već i egzistenciju milijuna malih poljoprivrednika.

Međutim, CGIAR-ovi znanstvenici su ovaj problem pokušali riješiti okrećući se prema bananama – još jednoj kulturi o čijem urodu ovisi i prehrana i prihodi stanovnika. Ako se banana posadi pored kave, drveće banana će stvoriti sjenu i time umanjiti osjetljivost kave na sušu, tuču i štetočine i bolesti vezane uz klimu. Rezultati ukazuju na to međusadnja banane i kave može prepoloviti slučajeve hrđe lista kave. Nekoliko studija provedenih u Burundiju, Ruandi i Ugandi su pokazale kako ova metoda može povećati i prihode za više od 50%.

U prošlosti su vlade Burundija i Ruande branile paralelnu sadnju kave i banana vjerujući kako će taj proces umanjtii urod – a donedavno niti javni niti privatni sektor nisu ozbiljnije pristupili propitivanju ove prakse. CGIAR-ovi znanstvenici i partneri sada rade s vlastima kako bi predložili izmjene politike koje bi dozvolile međusadnju kave i banana, a s poljoprivrednicima istražuju dodatne moguće načine kako osigurati njihovu sposobnost nošenja s visokim temperaturama.

Tlo dolazi u fokus

Na ovotjednom sastanku se očekuje kako će francuska vlada Francuske, istraživački instituti i CGIAR pokrenuti inicijativu za dodatni razvoj klimatski pametne poljoprivrede s posebnim naglaskom na zarobljavanje ugljika u tlu.

Tlo sadrži 2.6. puta više ugljika nego atmosfera. Biljke na sebe vežu ugljik iz zraka prilikom svoje rasta i razvoja, a tada je ova biomasa, bogata ugljikom, razgrađena i vezana u tlu kada biljka odumre i razloži se. Standardne poljoprivredne metode većinu ovog ugljik ispuste u atmosferu. U prosjeku su obradive površine širom svijeta izgubile 50% – 70% svojih povijesnih zaliha ugljika.

Preokretanje ovog negativnog trenda bi ujedno poljoprivredu i proizvodnju hrane iz jednog od uzročnika klimatskih promjena pretvorilo u jednog od sudionika rješenja problema

Sredstva za postizanje ovog ambicioznog cilja već postoje. Oni uključuju međusadnju tradicionalnih kultura s biljkama koje uz sebe vežu dušik i time automatski umanjuju potrebnu količinu primjene umjetnih gnojiva koja oslobađaju velike količine ugljika bilo tijekom svojeg procesa raspadanja bilo tijekom proizvodnje.

“Ova se praksa smatra klimatski pametnom zato što pomaže sustavima vezanim uz proizvodnju hrane prilagoditi se klimatskim promjenama, pomaže ublažiti emisije plinova i zaštićuje sigurnost hrane (…)”

Frank Rijsberman

Postizanje klimatske održivosti proizvodnje hrane je dio većeg i šireg pokreta kojim bi se uloga poljoprivrede kvalitetnije prepoznala u kontekstu klimatskih promjena – a na COP 21 konferenciji bi se mogao donijeti takav klimatski sporazum. Samo ćemo u tom slučaju moći dugoročno računati na održivost proizvodnje hrane i postići uspješnu prilagodbu na klimatske promjene koje su već sada neizbježne.

 

Možda će vas zanimati...

Komentirajte